Uobičajeno korištene metode za
detekcija mikotoksina su sledeći:
I. TLC:
TLC metoda je usmjerena na različite uzorke. Mikotoksin se ekstrahuje iz uzorka odgovarajućim ekstrakcionim rastvaračem, prečišćava hromatografijom na koloni, a zatim proširuje i odvaja tankoslojnom hromatografijom. Fluorescencija mikotoksina koristi se za određivanje minimalnog sadržaja usporedbom njegove jačine sa standardom. Priprema TLC uzorka je glomazna, a efekti ekstrakcije i pročišćavanja nisu idealni. U otopini za ekstrakciju ima mnogo nečistoća, što utječe na intenzitet fluorescencije mrlja tijekom ekspanzije.
2. Hromatografija:
Kromatografija, uključujući tankoslojnu hromatografiju, plinsku hromatografiju i tekućinsku hromatografiju, oduvijek je bila najvažnija metoda kemijske analize mikotoksina. Uobičajenija metoda za analizu mikotoksina i dalje je tekuća hromatografija, uključujući tekućinsku hromatografiju-masenu spektrometriju. Ova metoda je brza i precizna, ali zahtijeva skupe instrumente i opremu. Ograničeno je na pristup stručnih institucija za testiranje naučnom istraživanju, istraživanju, analizi i praćenju. Nije se naširoko koristila u poduzećima i na terenu. Štoviše, učinak kašnjenja njegovih rezultata uvelike je umanjio stvarni učinak smjernica za proizvodnju.
3. Imunohemijska metoda detekcije: (imunohromatografija na koloidnom zlatu, imunološki test s enzimskim vezama):
Imunološka metoda detekcije je biokemijska metoda analize koja se temelji na selektivnoj reakciji između antitijela i antigena ili haptena. Obično ima visoku selektivnost i nisku granicu otkrivanja. Široko se koristi za određivanje različitih antigena, polu-antitijela ili antitijela. Općenito se može podijeliti na fluorescentni imunološki test.
Najbolji testni medij za mikotoksine je urin jer se mikotoksini akumuliraju u jetri i bubrezima. Tako je i testiranje urina lakše i manje invazivno.